Sticanjem statusa slobodne kraljevske varoši 1748. godine, Novi Sad je stekao pravo da organizuje zemaljske vašare, koji su se održavali 20. marta, 19. maja, 10. jula i 20. oktobra svake godine. U razvijenom trgovačkom i zanatskom gradu, Novom Sadu od druge polovine XIX veka započeto je organizovanje zanatskih, industrijskih i poljoprivrednih izložbi. Iz njih se u prvoj polovini XX veka iznedrio i Međunarodni poljoprivredni sajam.
Prva zanatsko-industrijska izložba održana je u avgustu 1875. godine, na Strelištu, gde su industrijski proizvodi, ne samo iz ovog grada, već i iz Budimpešte i Beča, prikazani celoj državi. Ta prva manifestacija imala je 15.000 posetilaca i prihod od 1.500 forinti.
Posle 1918. godine, kad su Bačka, Banat, Srem i Baranja ušli u okvire zajedničke Jugoslovenske države, grupa bogatih novosadskih preduzetnika, veleposednika i industrijalaca na inicijativu Đule Hajoša pokrenula je akciju za održavanje izložbi i sajmova zanatskih i industrijskih uzoraka i poljoprivrednih proizvoda. Tako je od 11. do 26. avgusta 1923. godine priređena Prva novosadska izložba. Ta izložba je označila početak organizovanja sajamskih priredbi u Novom Sadu i ona se smatra prvom u postojanju Novosadskog sajma.
Godine 1929, da bi se sajmovi organizovali profesionalno, a manifestacije postale stalne, grupa novosadskih trgovaca i industrijalaca osnovala je Akcionarsko društvo za izložbe i Sajam uzoraka. Akcionarsko društvo je prvu izložbu organizovalo od 27. septembra do 6. oktobra 1930. godine kao Međunarodni sajam i Izložbu uzoraka, a od 14. do 18. marta 1931. godine održan je Prvi međunarodni poljoprivredni sajam i Izložba stoke. Između dva svetska rata, Akcionarsko društvo je, tokom deset godina (1931-1940), kontinuirano održavalo međunarodne sajmove poljoprivrede i izložbe stoke.
Akcionarsko društvo je postojalo do 1938. godine, kad je zbog novčanih teškoća ugašeno. Po ukidanju Akcionarskog društva, organizovanje Izložbe preuzeo je Zavod za priređivanje izložbi i sajmova, pri Poljoprivrednoj komori Dunavske banovine. Jubilarni, 10. sajam i izložba otvoreni su 1940. godine, na novoj lokaciji, u današnjoj Hajduk Veljkovoj ulici, gde se Sajam i danas nalazi. Namere tadašnjih organizatora bile su dugoročne, jer su poručeni nacrti i planovi za stalne izložbene hale, hipodrom i druge prateće objekte.
Deseta izložba bila je poslednja, a sledeća je već bila odložena zbog izbijanja Drugog svetskog rata. Po završetku Drugog svetskog rata, u socijalističkoj Jugoslaviji, s ciljem obnove poljoprivredne proizvodnje, u Novom Sadu je 1948. godine održana Prva zemaljska poljoprivredna izložba, koja je imala 85.000 posetilaca, što je bio i rezultat masovnih poljoprivrednih kurseva sprovedenih u selima širom tadašnje države, kao i radijskih i filmskih predstava s ciljem povećanja poljoprivredne proizvodnje. Sledeća, Druga zemaljska poljoprivredna izložba bila je uspešnija od prethodne, s rekordnih 135.000 posetilaca. Na zemaljskim izložbama nagrađivani su najbolji u državnom i zadružnom sektoru, kao i odgajivači stoke u državnom, zadružnom i privatnom sektoru. Godine 1953. Novosadski sajam je prerastao u opštejugoslovensku komercijalnu ustanovu s novim zaštitnim znakom.
Međunarodni poljoprivredni sajam je od sedamdesetih do devedesetih godina XX veka zabeležio zlatno doba. S velikim brojem izlagača iz tadašnje Jugoslavije i inostranstva, koji se kretao oko 1.500, sajam poljoprivrede je bio svrstan među najznačajnije u svetu.
Izgradnjom Kongresnog centra “Master”, započetog 2001. godine, a otvorenog 2006. godine, Novosadski sajam je stvorio uslove za organizovanje modernih sajmova, s akcentom na uslužni biznis. Na površini od 300.000 metara kvadratnih, od kojih je 60.000 metara kvadratnih paviljona, sa 30 priredbi u 10 termina, sa 1.200.000 posetilaca godišnje, Novosadski sajam je postao stecište modernih sajmova, kao što su: “Auto Show – Novi Sad”, Sajam finansija, koji je prerastao u Sajam investicija, Salon nameštaja, Sajam obrazovanja…
Međunarodni poljoprivredni sajam, postao je agrobiznis događaj regiona, s najvećom i najdužom sajamskom tradicijom.