
Kosovka devojka
Vidovdan je nepokretni verski praznik koga praznuju Srpska i Bugarska pravoslavna crkva 28. juna i jedan je od najvećih praznika kod Srba. Spada u nepokretne praznike. Vidovdan je fiksni praznik koji i sama Rimokatolička crkva obeležava 15. juna i posvećen je sv. Vidu, a sam kult sv. Vida je bio vrlo jak među južnoslovenskim rimokatolicima. Na to upućuje istovetnost u datumu (28. jun je 15. jun po starom kalendaru) i odsustvo kulta ovog ranohrišćanskog svetitelja u pravoslavnom hrišćanstvu. I danas po katoličkom Jadranskom primorju postoji obilje hramova, koji nose ime sv. Vida, a sv. Vid je i zaštitnik grada Rijeke, koja Vidovdan (15. jun) obeležava kao dan grada.

Knez Lazar Hrebeljanović
Značaj Vidovdana za srpski narod proističe iz istorijskih događaja koji su vezani za taj datum. Počevši od Bitke na Kosovu 1389. godine, preko atentata na nadvojvodu Franca Ferdinanda u Sarajevu 1914. godine, što je pokrenulo Prvi svetski rat i Versajskog sporazuma iz 1919. kojim se isti i završio, sve do donošenja Vidovdanskog ustava – ustava Kraljevine SHS, koji je 1921. doneo kralj Aleksandar I Karađorđević. Sve su ovo istorijski događaji važni za srpski narod, i svi su se odigrali na Vidovdan.
Od svih je ipak najznačajniji Kosovski boj, pogibija kneza Lazara i tzv. propast Srpskog carstva, pa se tog dana slavi i crkveni praznik Svetog velikomučenika kneza Lazara i svetih srpskih mučenika. Po interpretaciji, koja se vezuje za tradiciju i mit Kosovskog boja, sudar dveju vojski na Kosovu polju je trebao da se desi na dan kada treba da se vidi ko je vera, a ko nevera. Po tom mitu se od tada taj dan naziva Vidovdanom.
O poreklu naziva
O poreklu narodnog naziva za ovaj praznik postoji više verzija, ali nijedna nije dokazana odnosno potvrđena. Po jednoj je ovaj praznik nastavak slavljenja slovenskog paganskog božanstva Svetovida, koji je bio bog obilja i rata i koji je možda bio srpski vrhovni Bog. Po drugoj interpretaciji su poštovanje svetog Vida doneli sa sobom nemački rudari Sasi, a njihov svetac je prilagođen lokalnom stanovništvu. Po trećoj interpretaciji, u pitanju je ostatak Zapadnog hrišćanstva iz vremena, dok je među Srbima bio jači uticaj Rima nego Carigrada.

Svetovid
Ime Svetovida…
… još uvek nije dobilo valjano tumačenje. Naučnici se slažu da ga treba razdvojiti na Svet(o) i nastavak -vid(vit). Tumačenja variraju od njegovog pogleda, koji je bio uprt na čitav svet, preko svetog viteza tj. konjanika, pa kao takav je bio i Bog rata, sve do moćnog vetra ili svevidećeg.
Sličnost između Svetovidovog imena i slovenskog naziva za svetog Vida poslužila je hrišćanskim misionarima da u procesu hristijanizacije zamene Svetovida sa sv. Vidom, kao što je rađeno i sa ostalim mnogobožačkim bogovima.
Svetovid je, u svakom slučaju, jedan od najvećih slovenskih bogova. Posebno je poštovan u Arkoni, na ostrvu Rujnu i kod Srba na Balkanu, ali je nemoguće izneti tezu o njegovoj ulozi u slovenskom panteonu. U gradu Arkoni, na ostrvu Rujnu (sam sever današnje Nemačke), nalazilo se jedno od najpoznatijih i najopisivanijih slovenskih svetilišta. Grad i samo svetilište bilo je centar okolnih slovenskih oblasti, a imalo je veliki uticaj i na ostala plemena Polabskih Slovena i smatralo se jednim od najbogatijih na Baltiku. Srušeno je 1168, kada su Danci i germanski misionari zauzeli i opljačkali grad, pokrstivši stanovništvo. Smatra se da su ostaci svetilišta ugrađeni u Altenkirchen (nem: Stara Crkva) crkvu koja i dan danas postoji na ostrvu.

Devojka u srpskoj narodnoj nošnji
Legende i običaji
Vidovdan je za sve Srbe, simbol stradanja i podsećanja na Kosovsku bitku i kosovske junake. Po legendi, na Vidovdan počinju kukavice da kukaju za izginulim junacima, a u gluvo doba noći sve reke poteku crveno od njihove krvi. Na ovaj dan se ne peva, ne igra i ne veseli se, samo se uz gusle mogu spominjati knez Lazar, Obilić, braća Jugovići i ostali kosovski junaci. Po crkvenom kalendaru, ovaj praznik se slavi od 1894.
Na Vidovdan, pre izlaska Sunca, posećuju se izvori i umiva se, pošto se u vodu ubaci biljka vidovčica. Kada se sunce pojavi, ljudi se okreću istoku, krste se i govore: “Vide, Vidovdane, što očima video, to rukama stvorio!”. Kod izvora se ostavljaju crveni konci koje niko ne uzima (crvena boja inače simboliše Sunce, vatru i život, a odbija uroke, zle poglede i štiti od demona).
U Bosanskoj Krajini devojke uoči Vidovdana beru crveno cveće vid (vidić), koje pre spavanja stavljaju pod jastuk i govore: “O moj Vide videni, o moj dragi suđeni, ako misliš jesenas (da me prosiš), dodi večeras, u prvi sanak na sastanak”. Onda se nadaju da će se udati za mladića, koji im dođe u snu. Izjutra, na Vidovdan, umivaju se rosom i beru rascvetalo poljsko cveće. Vežu ga u struk crvenim koncem i odnesu na brzak reke, pa potope u vodu. Onda njime prskaju mladiće koje vole.
Na Vidovdan se iznosi na provetravanje i “videlo” devojačka sprema. Takođe, se vadi novac iz kase – da bi se množio. Smatralo se da na ovaj praznik treba počinjati ručne radove, a naročito se pazilo da mlade pletilje baš na Vidovdan započnu svoje prvo pletivo.
Vidovdan u Vojvodini

Manastir Vrdnik
Vidovdanski susreti biće održani širom Vojvodine, gde su planirane manifestacije muzičko–zabavnog karaktera sa etno elementima. Čini ih raznolik folklorni program, izvorna narodna muzika, krajiške pesme, predstavljanje umetničkih rukotvorina, sportska takmičenja.
Ipak ovaj praznik se sa posebnom pažnjom obeležava u mestu Vrdnik i njegovom manastiru Ravanica. Jedna od najvažnijih godina za Vrdnik i vrdničku Ravanicu je 1697. godina, kada u ovaj manastir dolazi kir Dimitrije sa svojim kaluđerima iz Sent Andreje i sa sobom donosi mošti kneza Lazara. Od tada pa sve do danas u znak sećanja na kneza Lazara, Vrdnik slavi Vidovdan kao svoju slavu. Želeći da sačuva tradiciju, Društvo Vrdničana “Vidovdan” i Savet mesne zajednice Vrdnik organizovali su Vidovdanski sabor, prvi put 28. juna 2003. godine. U toku manifestacije posebna pažnja se posvećuje negovanju tradicije narodnih običaja i verovanja, kao i prezentovanju narodnog posnog kulinarstva, narodnih nošnji, rukotvorina, suvenira, starina i domaćih narodnih proizvoda. Značajna pažnja posvećuje se autentičnoj proizvodnji koja je simbol Banje Vrdnik.